O ekološkoj literaturi ① |Kodeks vode

Kako bi se osigurala efikasna implementacija, sada je uspostavljena rubrika „Diskusija o ekološkoj literaturi“ koja prosljeđuje relevantne članke za učenje i razmjenu~

Voda nam je vrlo poznata stvar.Fizički smo blizu vode, a i naše misli ona privlače.Voda i naši životi su neraskidivo povezani, a u vodi postoje beskrajne tajne, fizički fenomeni i filozofske konotacije.Odrastao sam pored vode i živio mnogo godina.Volim vodu.Kad sam bio mlad, često sam odlazio na neko sjenovito mjesto pored vode da čitam.Kada sam se umorio od čitanja, pogledao sam u daljinu vode i imao sam čudan osjećaj.U tom trenutku, bio sam kao voda koja teče, a moje tijelo ili um su otišli na daleko mjesto.

 

Voda se razlikuje od vode.Prirodnjaci dijele vodena tijela na jezera, rijeke, jezera i okeane.Voda o kojoj želim da pričam je zapravo o jezeru.Ime jezera je jezero Dongting, koje je ujedno i moj rodni grad.Jezero Dongting je veliko jezero u mom srcu.Velika jezera su me njegovala, oblikovala i hranila moj duh i književnost.Ona je najmoćniji, emotivniji i najsmisleniji blagoslov u mom životu.

 

Koliko sam se puta “vratio”?Šetao sam pored vode u raznim identitetima, osvrćući se na prošlost, posmatrajući promene jezera Dongting u promenljivim vremenima i istražujući neobične karakteristike vode.Život uz vodu je sklonost ljudskoj reprodukciji i životu.U prošlosti smo čuli za borbu između ljudi i vode, gdje ljudi uzimaju stvari iz vode.Voda je zemlji jezera Dongting dala duhovnost, masivnost i ugled, a ljudima je dala i poteškoće, tugu i lutanja.Razvoj vođen interesima, poput kopanja pijeska, sadnje euroameričke crne topole, rada tvornice papira sa ozbiljnim zagađenjem, uništavanja vodenih tijela i ribolova svim silama (električni ribolov, očaravajući niz, itd.), ima tendenciju da bude nepovratan i troškovi oporavka i spašavanja često su stotine puta veći.

 

Najlakše je previdjeti stvari koje su oko vas godinama i mjesecima.Ovo zanemarivanje je poput pijeska koji pada u vodu i bez intervencije vanjskih sila uvijek održava tiho držanje.Ali danas ljudi shvaćaju važnost zaštite ekologije i skladnog suživota s prirodom.“Vraćanje poljoprivrednog zemljišta jezerima”, “ekološka obnova” i “desetogodišnja zabrana ribolova” postali su svijest i introspekcija svakog velikog Lakersa.Tokom godina, stekao sam novo razumijevanje ptica selica, životinja, biljaka, riba, ribara i svega što je povezano s Velikim jezerima kroz kontakt sa radnicima za zaštitu prirode i volonterima.Pratio sam stope vode sa strahopoštovanjem, saosećanjem i saosećanjem, doživljavajući prizor Velikog jezera u različitim godišnjim dobima i ekosistemima.Vidio sam i širi temperament i dušu u ljudima od Velikog jezera.Sunce, mjesec, zvijezde, vjetar, mraz, kiša i snijeg na jezeru, kao i ljudske radosti, tuge, radosti i tuge, spajaju se u otvoreni i šareni, emocionalni i pravedni vodeni svijet.Voda nosi sudbinu istorije, a njena konotacija je daleko dublja, fleksibilnija, bogatija i složenija od onoga što ja razumem.Voda je bistra, obasjava svijet, omogućavajući mi da jasno vidim ljude i sebe.Kao i svi veliki Lakersi, stekao sam snagu u toku vode, stekao uvid iz prirode i stekao novo životno iskustvo i svest.Zbog raznolikosti i složenosti, postoji jasna i svečana slika u ogledalu.Suočeno sa strujom, moje srce teče od tuge i tuge, dirnuto i junački.Napisao sam svoju “Water Edge Book” na direktan, analitičan i sledljiv način.Sve naše pisanje o vodi odnosi se na dešifriranje koda za vodu.

 

Izraz 'pokriven nebesima, nošen zemljom' još uvijek se odnosi na postojanje ljudi između neba i zemlje i percepciju cjelokupnog prirodnog života.Ekološka literatura je, u krajnjoj liniji, literatura o čovjeku i prirodi.Sve proizvodne i ekonomske aktivnosti usredsređene na ljude usko su povezane sa prirodnom ekologijom.Dakle, svo naše pisanje nije prirodan oblik pisanja, a kakve filozofije pisanja treba da se držimo?Tražio sam najbolju književnu perspektivu o kojoj bih pisao, uključujući sadržaj, teme i istražujući probleme koji nisu samo skica vode i prirodnog života u jezerskom području, već i refleksija o odnosu ljudi i vode.Voda ima magiju, prekriva beskrajne divljine i puteve, skriva svu prošlost i duše.Vapimo vodi za prošlošću, ali i za budućnošću koja je probuđena.

 

Planine mogu umiriti srce, voda može oprati zablude.Planine i rijeke nas uče kako da budemo jednostavni ljudi.Jednostavan odnos je harmoničan odnos.Obnoviti i obnoviti ravnotežu prirode na jednostavan i harmoničan način, samo kada sve vrste postoje zdravo, sigurno i kontinuirano, ljudska bića mogu dugo živjeti na zemlji.Mi smo građani ekološke zajednice, građani prirode, bez obzira na nacionalnu, regionalnu ili etničku pripadnost.Svaki pisac snosi odgovornost zaštite i vraćanja prirodi.Mislim da želimo da 'kreiramo' budućnost od voda, šuma, travnjaka, planina i svega na zemlji, gde postoji najiskrenije poverenje i zavisnost od zemlje i sveta.

 

(Autor je potpredsjednik Udruženja pisaca Hunan)

Izvor: China Environmental News


Vrijeme objave: Jul-10-2023